LJUBAV

Nestala maskara….

Prije možda mjesec dana, nestala mi je maskara i korektori iz police iz spavaće sobe.
Naime danas primijetim kod koleginice istu maskaru baš sam bila znatiželjna, čekala sam je da ode u toalet.
Odmah sam otvorila njenu tašnicu našla sam moje šminke iz spavaće sobe odmah sam se zabrinula odakle to kod nje.
Uzela sam njen telefon na svu sreću bio je otključan pogledala sam posljednji pozivi…
… I eto problema, zove se i viđa sa mojim mužem baš u vrijeme kad ostaje prekovremena.

Živjela sam u lažima kako je moguće da nisam to osjetila prije? došla sam kući, gledam nema ovog mog da se javi sigurno je sa njom, zovem ga… nedostupan! 

Vraća se kući sa “posla” pitam ga što je nedostupan, gledam ga kako laže, izmišlja krive drine da li da prećutim ili ga roknem?

Ispovijest vir: novi.ba

BONUS ČLANAK: Jeste li vi ‘vječna žrtva’? Kako možeš pobjeći od ovoga?

Neke pojedince tijekom cijelog života prate naučeni negativni obrasci mišljenja koji im ne dopuštaju da istinski žive. To je internalizirana uloga ‘vječne žrtve’ koja neprestano izaziva sumnje i negira sve ono što pojedinac zaista želi i može učiniti.

Razmišljanje i ponašanje ‘vječne žrtve’

Pojedinac koji ima ugrađeno negativno mišljenje vjeruje da ne može ništa promijeniti i nema utjecaja na događaje i radnje u svom životu. To je osjećaj bespomoćnosti koji snažno utječe na emocije, ponašanje i razmišljanje. Začarani krug pasivnosti i neispunjenja obično dovodi samo do dubljeg pada pokušaja da se nešto aktivira ili promijeni. Javljaju se kronično nezadovoljstvo, gorčina, čak i depresija.

Kako se događa naučena bespomoćnost i uloga vječne žrtve?

Budući da je osoba najviše formirana pored svojih roditelja, u ovom slučaju usredotočit ćemo se na porodični sistem u kojem su prisutni samo majka i sin koji će ići na studij u udaljeno mjesto. Ogorčena i depresivna majka cijelo je vrijeme tražila emocionalnu hranu od svog sina, jer su prije više od deset godina ostali sami. Kako ih je otac ostavljao, postajala je sve negativnija, pesimističnija, nezadovoljnija. Sin je tako nehotice postao njen emotivni partner, u čemu je dobila emocionalnu utjehu. Uvijek je bio uz nju kad ju je boljelo, tješio je i hrabrio, a njezina se majka s godinama samo još više naslanjala na njega. Kada je došlo vrijeme da ode na studije u udaljeno mjesto, izazvao je pravi kaos u njihovom sistemu. Majka je odjednom shvatila da će izgubiti sina, pa je počela izazivati ​​sumnje u njegove sposobnosti. Sin je ionako s teškom mukom otišao na studije, ali je narednih godina na njega nesvjesno utjecala majka. Kako?

Šta je sin slušao kroz djetinjstvo?

U svojoj nesreći i gorčini tokom godina, majka je koristila sljedeće fraze: „Ni ti nikada nećeš biti sretan, mi to imamo samo u porodici.” „Baš kao što me je ostavio tvoj otac, tako će i tvoja djevojka.” “Nikad nećeš uspjeti, pa ćeš mi se vratiti kući.”

Sve ove majčine projekcije samo su plod njenog vlastitog nezadovoljstva, tuge, očaja i općeg razočaranja životom. Naravno, sinu je željela samo najbolje, ali njezin utjecaj na njega bio je potpuno nesvjestan.

Kako je ovo uticalo na sina? Kroz djetinjstvo i pubertet, sin je nehotice i nesvjesno internalizirao majčine riječi o vječnom neuspjehu, nesreći u vezama i sudbini, čineći prilično teškim njegove početke samostalnog života. Bio je suočen sa sumnjama da je uopće mogao završiti odabrani studij. Povremeno se borio s mentalnim barijerama koje su doticale njegovu tjelesnu sliku o sebi i inteligenciju. U vezi s prvom djevojkom osjećao je da je nije dostojan i da će ga ona zbog toga napustiti. Uvijek je popustio u potrazi za studentskim radom, jer nije vjerovao da će biti izabran na razgovoru. Sve ovo ima zajednički nazivnik – loše samopoštovanje, nepovjerenje u sebe i svoje sposobnosti i predanost sudbini, što je nečija majka tako rado spominjala. Uprkos tome što je očajnički želio da to bude drugačije, nije uspio savladati moć porodičnog sistema.

Prevladavanje začaranog kruga naučene bespomoćnosti

Za takvu osobu važno je da se dublje ukopa u sebe, pretražuje odnose u svojoj porodici i razbija takve obrasce koji utječu na kvalitetu života. Naravno, treba naglasiti da se svaki roditelj trudi maksimalno i da u takvim slučajevima ne tražimo krivce. U odraslom životu, međutim, unatoč prošlosti, imamo svo znanje i mehanizme pomoću kojih možemo ukloniti ili barem ublažiti nasljeđe prošlosti. U ukorijenjenim načinima razmišljanja od velike su pomoći razne tehnike pomoću kojih na kraju prevladavamo negativne misli. To se mogu svjesno zamijeniti pozitivnim čim se pojave sumnje. Takođe pomaže u pisanju dnevnika i igranju uloga. Naravno, sve je to mnogo lakše i učinkovitije učiniti uz pomoć terapeuta koji vam pomaže da prevladate moć porodičnog sistema.

 

Leave a Reply