ŽIVOT

Djevojčica i škola

Razija Colaković je na Facebook stranici “Muhabet sa Razom” distribuirala kontakt osobu koja je rasplakala, a pored toga osnažila mnoge.

Priča je sljedeća:

“1997. godina

Pogledajte malo ovu plavušu … E, to sam ja. Curetak … Osmi razred osnovne škole. Bio je to dan kada sam iz očeve perspektive došao u razred, nakon što sam odbio ići pet dana, jer nisam imao što obući. Majka (blagonaklonost prema njenom duhu) je puhala, pronašla tatine “nove” cipele i natjerala me da idem na nastavu. Da ne preskočim dane … Ne propustim nastavu … Bože, kako sam plakao taj dan. Bilo mi je neugodno, mladi su me ismijavali …

Imao sam sažaljenja, molio sam Boga više nego ikad, da taj dan neće doći na nastavu. Štaviše, nije došao. Kao mlada dama, trebala sam se ugodno obući, imati ženske cipele, a nije. Jadno lice i ožalošćene oči, nepogrešivo uočljive na fotografiji. Reklo bi se, slika je napravljena vrlo slučajno, a shvaćam da nije. Nema puno. Instruktor nauke o materijalima Sead, u tom trenutku nas je slikao pod studentima, a imajući na umu da se šetao školskim dvorištem, moj pratilac ga je zamolio da nam oduzme fotografiju … Dao sam mu do znanja: Nemojte, instruktor, nemam gotovine da vam platim … Kaže: Ne naglašavajte Razo, nekoliko slika ne može platiti …

Tačno, ova slika nema troškova. Tog dana uzeo sam značajnu vježbu: nikada neću omalovažavati, mrcvariti ili razmišljati o nekome manje važnom … Nikad neću upravljati drugima, bez obzira na iznos koji su mi upravljali.

Zbog nevjerovatne oskudice i problematične mladosti, koju sam, odrastajući, pretočio u svoj kvalitet, danas sam dama koja puni samopouzdanja. Osoba koja je raspoložena i shvaća kako se boriti za sebe. Međutim, nešto je ostalo u meni od tog dana … Generalno kupujem cipele … Kupujem i nudim … Ne držim ih kod sebe, dijelim. Sestre, družice … Otvorim postolara i kažem da uzimate ono što volite.

Oni će biti optimistični, a ja ću biti znatno radosniji …

Štaviše, zaista, samo trenutno razumijem zašto je instruktor snimio moju fotografiju tog dana … Da danas pokažem svima stvarnost i osnažim ogroman broj vas kvalitetom koji imam, zbog teških dana, koji bili su brojni u mom životu.

Plačem dok sastavljam ovu struju, teško je bilo kojim dijelom mašte. Međutim, tako je oslobađajuće … ”

Razija Colaković